Posjetio sam jučer i danas nekoliko blogova pretpostavljam mladih autora, i ponukali su me na ovaj post.
Strašno je koliko te mlade pametne djece šalju vapaj, da ih netko čuje, u mnogim njihovim postovima pokazuju koliko imamo pametnu , djecu, koju nažalost mi stariji ne čujemo ili barem ne slušamo dovoljno pozorno.
Stoga se danas osječam posramljenim jer i ja pripadam generaciji "gluhih" iako se cijelog života trudim da slušam i da ih čujem, koliko uspjevam u tome sude oni koji me znaju.
Koliko je nas zaplakalo sa njima zbog izgubljene ljubavi ili prijatelja, loše ocjene. Koliko se trudimo da ih razumijemo , koliko smo spremni prihvatiti
da oni jednostavno imaju pravo na greške čak više nego mi odrasli , a mi slovimo kao iskusniji i "pametniji".
Mi zato što smo stariji odnosno roditelji ili rodbina mi imamo pravo na pogreške propuste u mogome na velike gluposti, preljube , rastave , itd
mi na to imamo pravo valjda samo zato što smo si to pravo uzeli jer smo stariji, ha. ako to nije licimerje onda što je?
No to bi bila grehota priznati mladima, ali oni bi trebali biti bezgrešni, savršeni , kući, školi, crkvi na ulici, a mi smo im primjer mi radimo zarađujemo novce za "njih" a na njima je samo da uće da budu uzorna djeca da se ne usude imati kakve probleme, da nas ne muće sa svojim
promašenim ljubavima, lošim ocjenama, drugim rijećima da nas ne zamaraju jer mi RADIMO .
Za koga sav taj trud, ako ih sada ne slušamo kada smo im najpotrebniji, čemu automobili, skupe stvari kuće vikendice , ako potonu mladi ne
shvaćeni, od onih koji bi trebali biti uz njih i sa njima, i sa njihovim problemima ne sutra ne za nekolko godina SADA, SADA nas trebaju
Upravo zbog toga što netko nije poznavao i čuo svoje dijete , danas ja nemam svoga sina, ali imam pregršt mladih što na blogu što oko sebe,
i dajem sve od sebe, da doznaju da ih netko čuje, čita, i razumije, pa makar i netko nepoznat, To mi je kao da slušam svoga sina kojeg nažalost više nemam, ali hvala bogu imam kčerku, i još malo i unuka ili uničicu.
Zato imajmo povjerenje u svoju mladost, čujmo ih, razumijemo ih, kada su onakvi kakve mi želimo , ali i onda kada su onakvi kakvi oni žele biti tog trena, Nije nam nitko dao za pravo da samo zato što smo stariji odnosno njihovi roditelji dajemo si za pravo da se prikazujemo kao bezgrešna bića, shvatimo da to nismo ni mi a, ni naša dijeca, Volimo ih zato što su naša djeca bili oni grešni ili bezgrešni.
Prepoznajmo što nam to žele reći, a imaju jako toga puno nam za reći , naravno ako se mi ne pravimo GLUHI.

Post je objavljen 17.04.2008. u 19:41 sati.